Bušenje guma
Čini mi se da u biciklističkim servisima najviše posla ima sa popravcima guma . To je toliko čest kvar da bi se jedan serviser mogao komotno baviti samo zamjenom guma.
Dakle gume bi se mogle smatrati jednim od slabijih točaka na biciklima… ali da li su za to krive osamo one ili i nešto drugo.
Guma se može probiti iz nekoliko razloga: u gradu je to često od komadića stakla (posebno izraženo u blizini noćnih klubova u nedjelju u jutro), od trnja u parkovima od slabo napumpane gume i udarca u rupu ili rizol… Uvijek postoji neki razlog, može se dogoditi da iz trgovine izvezete novi bicikl i nakon 50 metara probušite gumu.
Na terenu najčešći krivac je trnje ali ima u šumama takvog otpada da se nemojte začuditi ako gumu probušite ogromnim čavlom, ostacima keramičkih pločica, raznom naveženom šutom ili čak iglama.
Biciklističke gume moraju zadovoljavati određene zahtjeve koji ovise o vrsti bicikla i namijeni bicikla.
Kod MTB bicikala gume moraju osim ripne biti što lakše i što čvršće. Da bi bile lagane moraju biti tanke a ako su tanke onda lakše trn prođe kroz njih i lakše se probuše.Kod izuzetno skupih sportskih bicikala gume su nevjerojatno tanke i lagane kao i zračnice koje se koriste u njima. Ojačane su kevlarom radi čvrstoće ali to im ne daje otpornost na bušenje…i da naravno izuzetno su skupe. To je razumljiv zahtjev za natjecatelje gdje im je važnija lagana guma podatna po terenu i koja se lagano sama čisti od blata. Njima nije bitna otpornost na bušenje jer se voze po uređenim stazama ( XC utrke) gdje neće naići na trnje koje im može probiti gumu. Takva guma pak nije pogodna za rekreativce koji se voze posvuda i imaju daleko veći rizik bušenja gume. Oni bi trebali voziti sa nešto debljim gumama koje po mogućnosti imaju neki od oblika zaštite od bušenja jer iako su te gume teže puno rijeđe će se i bušiti pa će vam vožnja biti ugodnija nego da ju svaki čas prekidate radi popravka gume.
Zadnjih godina postoji već dosta proizvoda koji znatno olakšavaju život nama biciklistima.
Tako npr. najednostavniji način je ugraditi tzv. samokrpajuću zračnicu. Takva zračnica je punjena nekakvim ljepilom koje prilikom probijanja gume počne izlaziti van i zaljepi rupu i tako praktično zakrpa zračnicu. Iz našeg iskustva odlično se pokazala iako naravno nije svemoguća. Kod nje se često događa da se prilikom bušenja dosta zraka ispusti prije nego se zakrpa. Iz iskustva znamo da ju najčešće treba samo dopumpati jedanput a možda i dvaput i onda dalje drži.
Postoje i tubeles gume kao i kod automobila bez zračnice. Kotači koji su već pripremljeni za ovakvu gumu nemaju sa tim problema, vrlo jednostavno se montira tubeles ventil i guma koja ima oznaku da se može koristiti kao tubeles i vozite se bez zračnice. Kod takvih sistema se u unutrašnjost ulije tzv. Mlijeko (lateks) koje služi za krpanje uslijed bušenja gume. Tu se postižu nešto bolji rezultati krpanja nego kod zračnice iz razloga što je vanjska guma puno čvršća ima armaturu i ne razvlači se prilikom pumpanja kao zračnica. Samim time i kod bušenja npr. trnom rupa se neće širiti uslijed pritiska zraka i ostaje mala pa ju mlijeko lakše zakrpa. Mlijeko se treba koji puta godišnje dolijevati u gumu jer se smanji količina u gumi nakon nekog vremena radi toga što se „ upije“ u stijenke gume ili iscuri uslijed bušenja koje i ne primjetite jer ovo sredstvo odlično krpa gumu.
Probavali smo i u običnu zračnicu uliti mlijeko i odlično se pokazalo sa Jo's mlijekom ali sa Cafelateks mlijekom nismo bili te sreće. On je dobar samo u tubeles gumama.
Prilikom mjenjanja jedne vanjske gume uslijed istrošenosti našli smo šest trnova a da čovjek nije primjetio nikakve probleme. Tubeles gume inače imaju čvršće i deblje stijenke pa se i zbog toga teže buše a u suradnji sa mlijekom daju izvrsne rezultate.
Postoje i zaštitne trake koje su napravljene od tvrđeg materijala kako ju trn ne bi probio a postavljaju se između zračnice i vanjske gume. One isto imaju određene rezultate protiv bušenja ali nezgodne su kod montaže i ne štite cijelu gumu od bušenja.
Za gradsku vožnju proizvedene su i unutrašnje pune gume s kojima ste bez brige. Napravljene su od spužvaste gume i ne morate ih pumpati dakle ne mogu se niti probušiti. Za moto cross motocikle takve gume se rade već 30 godina i čak postoje u različitim tvrdoćama kao da na različite tlakove pumpate gumu.
Kod cestovnih bicikala smo probali sa samokrpajućim zračnicama ali nije nam se pokazalo kao sretna stvar. Pomogne možda za dovući se do kuće ali kao trajno rjršenje ne. Ove gume se pumpaju visokim tlakovima od 8 bara i zbog toga ljepilo ne može vjerojatno djelovati kako treba.
U svakom slučaju bilo kakva zaštita od bušenja je dobra stvar jer nećete prekidati vožnju čestim popravcima guma. Ja npr. vozim dosta lagan bicikl na kojemu su bile izuzetno lagane gume i zračnice ali pošto se ne bavim trkama (osim pokojeg marataona ) na njega sam stavio tubeles gume sa mlijekom bez zračnica. Bicikl je teži za pola kile ali nemam brige oko guma. Mjenjam tek kada ih potrošim, u 3 godine kako koristim ovaj sistem nisam bušio gumu. Čak sa sobom više ne nosim ni pumpu ni rezervnu zračnicu ( što ipak nije dobro).
Zaključak bi bio sljedeći:
Ukoliko ste takmičar kojemu je bitan što lakši bicikl i koji trenira i vozi se po uređenim stazama gdje nema velike prilike za bušenjem gume preporučio bih laganu gumu i zračnicu ili laganu vanjsku gumu složenu u tubeles varijanti sa dodanim mlijekom.
Svima ostalima preporučam neku vrstu zaštite od bušenja jer vožnje su postale puno ugodnije bez čestih stajanja radi popravaka gume.
Za Gema-bicikli:
Zoran Segin
