U Čigoću
U ČIGOĆU
Zabava je počela ranom zorom na parkiralištu pred gradskim bazenom.
Formirali smo neobičnu kolonu automobila ukrašenih našim ljubimcima na dva kotača.
Jedan za drugim krenuli smo put Čigoća, posavskog sela na obali rijeke Save poznatog kao najveće staništa ptica Roda.
Naš cilj zapravo je kružna vožnja uz rijeku Savu i Lonjskim poljem. Kilometar po kilometar i evo nas u Čigoću. Rode su nas pozdravile klepetom svojih kljunova.
Opremili smo se i krenuli u osvajanje posavsko-lonjskih ravnica puni poleta i volje.
-Skelom ćemo preko Save ......?? No nije išlo, nema problema pa cilj nam je voziti se , zbog strašne volje za kilometrima .... krenusmo biciklima prema mostu u Sisku.
Malo asfalta, malo poljskog puta, malo zaraštenog travnatog gustiša, blatnjave oranice... pa malo krivog smjera i eto nas u Sisku.
Put nas dalje vodi prema Sunji (tamo gdje smo trebali stići skelom i naše putovanje skratiti za upravo prijeđenih 30-ak kilometara).
Dobre zabave i humora na vlastiti račun ili račun suputnika ne manjka. Svaka pošalica kao nova doza adrenalina.
Nažalost dio ekipe (zbog noći provedene na trenažeru) put skraćuje i vraća se iz Sunje u Čigoć skelom.
Žao nam je , ali nastavljamo dalje. Brežuljkastom cestom nastavljamo prema Hrvatskoj Dubici koja nam je slijedeća točka našeg puta. Priroda i okoliš ne obiluju pitoresknošću , ali dobro je i to vidjeti.
Spuštamo se u Hrvatsku Dubicu , u krilo našem predsjedniku Franji čiji spomenik je zauzeo centralno mjesto na trgu.
Slijedi nam okrijepa pivicom i kavicom pa opet dalje na našim ljubimcima put Jasenovca.
Nasip uz cestu s desne strane dijeli nas od prekrasne tamno zelene ljepotice Une . Tu i tamo susretnu nam se pogledi jer joj je korito obraslo zelenilom, a od obale do obale kao da nema kraja.
Polagano cestom, lagano umorni ali ipak ide. Sve bliže i bliže privijamo se Savi nama s lijeva i Uni s desna. Tako su moćne i hrabre. Ima li išta ljepše , ima li toga igdje drugdje osim u našoj , Lijepoj našoj.
Okret za okretom i uspešmo se na most ili mostove . Premostili smo Unu i Savu. Ispod nas spajaju se u jednu. Sava je otvorila svoja velika krila i zove Unu , dalje će zajedno kao jedna ispričati priču Slavoniji da su nas vidjele i da ćemo doći i tamo.
Mi se vraćamo Savi ,ali drugom obalom. Putem ćemo sresti Lonju koja gospodari Lonjskim poljem čije prostranstvo ne možemo sagledati. Smjenjuju se boje, žuta , zelena , modra , a mi već lagano umorni, osvajamo posljednje kilometre našeg puta.
Zamro je žamor, šaljive dosjetke malo su rjeđe, svatko u svojim mislima sređuje ljepote i dojmove.
Evo table Čigoć, o kako smo sretni i veseli . Zaklepetati će rode.
Zaustavljamo putnika namjernika da nama pomogne ovjekovječiti ovaj trenutak. Za nama je 145 km jednog novog iskustva , dobrog društva, dobre zabave, prekrasne ljepote i naravno desetak sati provedenih na našim ljubimcima o čemu će posebno svjedočiti neki od dijelova našeg tijela kroz narednih nekoliko dana.
Hvala Glazerima na pothvatu „ od ideje do prekrasne realizacije“ ;
Hvala prvima u koloni koji su davali poticaj i vukli nas za sobom ;
Hvala najvećim zabavljačima na injekcijama adrenalina;
Hvala i onima koji su sudjelovali i na bilo koji način ovo uveličali sa manje ili više umora;
Hvala svima na prekrasno provedenom dana !
za BK Gemu i s BK Gemom
Ivka i Zoran Segin
